Nikad nisam vjerovala u proricanje sudbine, iz razloga što sam odgojena da gledam na to kao na grijeh jer eto niko sem Boga ne zna što nas čeka. Međutim, jučer mi dolazi komšinica za koju znam da se bavi time rekreativno (da tako kažem) i da je mnogim osobama pogodila određene stvari. Sjećam se jedne djevojke koja malo podalje živi od nas i koja je rijetko izlazila, većinu vremena je provodila kući ili u salonu gdje radi, frizerka je. Stalno se žalila kako nema momka, kako će ostati sama bla bla a Boga mi i godine su joj išle. Njoj ti je Zineta (tako se zove ova mi komšinica) bacila karte i rekla da će upoznati mladića u aprilu te godine i iste te se udati u julu. Svega mi tako je i bilo. Jednoj ženi je pogodila da je muž vara i da ta sa kojom je vara čeka muško dijete, bilo tako.

Taborimo mi već sat vremena, čekamo moju mamu da dođe od doktora, i ja ti njoj onako u šali “Zineta otvori mi karte, reci mi šta me čeka” i onda je išlo jedno 15tak minuta nagađanja, šta ja to hoću da znam, pa ako me zanima ljubav moram da kažem ime momka, a ja se sve predomišljam da li da kažem jer stvarno nisam taj tip djevojke da po naselju pričam svoje ljubavne jade, mali je broj onih koji znaju nešto o tome i to su većinom moji bližnji. I hajd kažem ja njoj samo ime. Kaže prvo će grah da mi baci, jer tu može da vidi prošlost, sadašnjost i budućnost. Hajd reko. Ako mi pogodi prošlost, nastavit će dalje..ako ne, nikome ništa. Iz džepa izvadi 42 graške, kroz osmijeh promumlja kako ona to uvijek sa sobom nosi, stavi ih u šaku i poče nešto učiti. Meni došlo da se smijem ali reko biće nepristojna, ne priliči mi. Baci ona te graške na sto, nešto ih poče skupljati u neke grupice i poče pričati. Imala sam momka, prvog momka, jake emocije i sa jedne i sa druge strane, zahlađenje odnosa, on u problemima, moje suze, briga, ali se sve dobro završi u moju korist. Nismo više skupa. Ja ostala bez texta, ona me gleda sa onim njenim crnim očima, imam osjećaj u dušu mi prodire, osmijeh joj otkriva jedan zlatan zub i sa glasom koji odiše nadom pita “jel’ ?”. Ja ni pet ni šes’ potvrdim, progutam knedlu koja mi stoji u grlu i tražim da nastavi. Jer ljudi dragi, sve je pogodila. A sigurna sam da niko u naselju ne zna za tog prvog momka, osim moje mame jer su sa njim bili ogromni problemi. Al’ sad slijedi zanimljiv dio, ono zbog čega sam joj i tražila da mi učini uslugu. Kakva mi je budućnost sa bivšim, kojeg ni dana danas nisam preboljela. A evo već su dva mjeseca prošla. Pogodi mi da smo udaljeni, što i jeste, ja sam u Sarajevu a on u Zagrebu, pogodi i to da smo raskinuli zbog moje nesigurnosti i reče mi da između nas još uvijek nije gotovo, doći će do obnavljanja odnosa, vidjet’ ćemo se, ali ni to neće dugo trajati i ja ću opet biti razlog tome. Budućnost mi je sjajna, to neću da pričam, dobar mi je grah pao 😀 (sad tek kontam smisao te rečenice haha). Onda mi je otvorila i karte, približno isto mi je i rekla još je samo dodala da ima uticaj i drugih osoba na njega. Mada mislim da svaka proročica to mora da kaže, čisto da začini situaciju.

Dva dana ima kako se to desilo i ja svojima nisam smjela reći za to, ružit’ će se. Ali dragi moji, sretna sam što mi je dobar grah pao za budućnost, ali ni upola mi nije drago kao za ovo što ćemo se vidjeti. Ja jednostavno vjerujem da će se desiti to, mora, želim da se to desi. Makar još jednom da ga zagrlim, da smirim dušu, da naslonim glavu na njegova široka ramena, da ga štipam, gnjavim..da ga volim. Makar to bio i samo jedan dan. Dovoljan mi je.