Kao i većina blogera prisiljena sam doći na ovu stranicu, da se naš blogger.ba ne gasi vjerovatno nikad i ne bih prešla ovamo. Sve mi je ovo previše komplikovano, nakićeno puno puno svega. Ili je samo potrebno vrijeme da se priviknem i da shvatim da blogger.ba nestaje.
Teško mi pada to, odrasla sam, sazrela uz tu stranicu. Upoznala jako drage osobe, smijala se, plakala sa njima..živjela sam sa njima. I sad, sve to nestaje..mnogi od njih prestaju da pišu u potpunosti. A ja imam osjećaj kako gubim prijatelje, ostajem sama..i bojim se. Čudno ali da. Šta ako ovdje ne bude kao i tamo. Šta ako sve izgubi svoj smisao i čar.
Jeste, svi smo mi otvorili blog kako bi imali naših 5 minuta, kako bi stvorili jedan naš kutak gdje bi smo mogli pisati o svemu, a ponajviše o stvarima koje nismo mogli reći na glas. Ali prijateljstva koja su nastala su nešto neprocjenjivo i zaista bih voljela da ne odustajete od pisanja nego da i ovdje napravimo “naše” mjesto, koliko god ovo djelovalo komplikovano možemo pokušati :).
Poželit’ ću si dobrodošlicu 😀
Dobro nam došla :)))
Razgledaj malo okolo, zaista nije ništa teško, a jednostavno je skroz. Ako šta treba pomoći, ja sam čovjek za upitati :))
Hvala, bolje vas našla 🙂
Evo gledam, kontam, pokušavam..biće da je jednostavno kao što većina kaže :))
dobrodošla, baš je jednostavano , dizajn bloga ti je super 😉
Hvalaaa Romeo :))
Velkam 🙂 Nadam se da ces se uskoro osjecati k'o kod kuce 🙂
i ja se nadam 😀 hvalaaa